EU će morati kupovati ugljične kredite od trećih zemalja za ostvarenje klimatskih ciljeva

Manjkavost klimatskog cilja Europske unije (EU) bi mogao imati za posljedicu prebacivanje obavljanja te zadaće na siromašnije zemlje u količini godišnjih ugljičnih emisija Francuske i Belgije zajedno, navodi se u dokumentu na kojemu radi Europska komisija.

Bruxelles je u srpnju izašao s prijedlogom da se zemljama članicama dopusti da dio cilja od 90-postotnog smanjenja emisija planiranog do 2040. godine ispune kupnjom međunarodnih ugljičnih kredita. Drugim riječima, riječ je o onome što se korporativnim rječnikom naziva ‘outsourcing’, odnosno prepuštanje dijela zadaća izvanjskim pružateljima usluga. Na upit o tome o kojim bi se količinama radilo, iz Europske komisije nisu specificirali koliko bi ugljičnih kredita EU morao pribaviti.

No, Europska je komisija ipak napravila grubu analizu koja je prezentirana predstavnicima zemalja članica i u koju je uvid imao Politico.

Ovisno o tome kako se obavi kalkulacija, EU bi morao kupnjom kredita kompenzirati emisije u količini između 140 milijuna i 430 milijuna metričkih tona stakleničkih plinova za razdoblje do 2040. godine.

Kao usporedba može se reći da je količina emisija Francuske u 2023. godini iznosila 340 milijuna metričkih tona, a Belgija je te godina imala nešto manje od 100 milijuna. Dakle, te dvije zemlje zajedno bi bile na gornjoj razini raspona obavljene analize.

Prema planu iz Bruxellesa, ukupne emisije EU-a bi 2040. godine trebale biti ispod 500 milijuna metričkih tona.

Nema precizne brojke koliko bi EU za kompenzaciju morao platiti trećim zemljama, no može se ugrubo napraviti izračun uzevši u obzir da svaka tona predstavlja jedan ugljični kredit.

Naravno, ne zna se koliko će ugljični krediti koštati za 10 godina. Švicarska, primjerice, trenutačno plaća prosječnih 40 dolara po kreditu. Dužnosnici Europske komisije navode kako ne žele da EU kupuje jeftine i upitne kredite kojima se obično trguje za cijenu manju od 10 eura. To sve sugerira da će se cijena za 140 do 430 milijuna kredita računati u milijardama eura.

Znanstvenici koji savjetuju tijela EU-a odupiru se korištenju ugljičnih kredita za postizanje ciljeva smanjenja emisija do 2040. godine. Napominju da to znači da novac za njihovu kupnju neće biti raspoloživ za napore sa ciljem dekarbonizacije vlastitoga gospodarstva. Očekuje se da će u idućem desetljeću članice EU-a morati uložiti veliki novac za smanjenje ugljičnog otiska u sektorima poput industrijskog.

Problem je i što zakonodavni okvir za kupnju ugljičnih kredita od trećih zemalja nije sasvim dorađen i ne očekuje se da bude dovršen prije kraja iduće godine budući da prije toga članice EU-a i Europski parlament moraju postići dogovor o opsegu takve operacije.

Prema trenutačnim pravilima, cilj smanjivanja emisija u EU bi se trebao postići isključivo domaćim naporima. No, kako pojedine zemlje nastoje ishoditi da se ciljeve donekle revidira i učini nešto manje ambicioznim, Bruxelles se domislio ugljičnih kredita kako bi oni ipak ostali na istoj razini.

Prema prijedlogu Europske komisije, EU bi koristio ugljične kredite za pokrivanje tri posto od ciljanog smanjenja emisija za 90 posto, i to kupujući kredite u razdoblju između 2036. i 2040. godine.

Tih 140 milijuna kredita odgovara brojci od tri posto, no postoji i alternativna ideja da se svake godine povećava broj kredita dok 2040. ne dosegne 140 milijuna, pa bi na kraju ukupno iznosio 430 milijuna.

Krediti bi se koristili kao svojevrsna polica osiguranja ako se ukupan cilj od 90 posto ne ostvari ili kao fleksibilan alat za pojedine zemlje koje ne bi ostvarile nacionalne ciljeve, odnosno za pokrivanje razlike između zajedničkog cilja od 90 posto i nešto skromnijeg rezultata tih vlastitih domaćih napora.

Sve ovo je osjetljivo pitanje i zbog toga što na području ugljičnih kredita, što pokazuju korporativna iskustva, nisu isključene prevare.

Njemačke vlasti su zadnjih godina odobrile niz klimatskih projekata u Kini preko kojih su njemačke tvrtke mogle kupovati ugljične kredite, no pokazalo se da se iza jedne takve sheme krila prevara vrijedna milijardu eura. Drugim riječima, kako je prenio Deutsche Welle, deseci kineskih projekata bili su odobreni iako nisu ispunjavali sve potrebne zakonske uvjete za ugljične kredite u području proizvodnje fosilnih goriva.

I američka su nadležna tijela zadnjih godina pojačala fokus na pokušaje prevara s ugljičnim kompenzacijskim shemama.