Održivo korporativno poslovanje i obveze tvrtki u izvješćivanju na tu temu u kontekstu odgovornosti prema društvu i okolišu je nešto što se, kako se čini, sve više prepoznaje kao prednost u tržišnoj utakmici, a ne samo nepotreban administrativan teret osmišljen u hodnicima Bruxellesa.
Ipak, ambicija EU-a da pojednostavi regulativu i time da poticaj konkurentnosti, što također ima opravdanja, nije moglo ne zahvatiti i područje održivog poslovanja.
Stoga smo o tome odlučili popričati s domaćim stručnjakom za ta pitanja Rikijem Pahlićem, koji je stariji savjetnik u konzultantskoj kući Spring+shift. Pahlić ima formalno obrazovanje iz politologije, održivosti i biznisa (MBA) s više od deset godina iskustva rada kao savjetnik za pitanja korporativne održivosti u nacionalnom kontekstu te u kontekstu Europske unije i Ujedinjenih naroda, prateći razvoj situacije u privatnom sektoru, europskom zakonodavstvu i kroz djelovanje u civilnom društvu.
Što je zapravo ESG 2.0, odnosno što donose promjene koje je ovoga mjeseca usvojio Europski parlament vezano za održivo poslovanje? Tko će sada biti obveznici izvješćivanja i u kojem opsegu?
Da bih odgovorio što je ESG 2.0 prvo trebam reći što je ESG 1.0 i što se s njim dogodilo. Usvajanjem Europskog zelenog plana 2019. godine EU je iskazao ambiciju za preuzimanjem globalnog liderstva u području gospodarske, okolišne i društvene održivosti. Ključni ciljevi, dekarbonizacija gospodarstva, prelazak na kružno gospodarstvo i ujednačen regionalni razvoj trebali su osigurati da koristi zelene tranzicije osjete svi građani. Kao okosnica te strategije postavljeni su okvir za održivo financiranje, do tada najveći EU proračun u povijesti i zakonodavni okvir za korporativnu održivost (ESG). Njihova je zadaća usmjeravanje kapitala prema okolišno i društveno održivim gospodarskim aktivnostima na temelju recentnih, preciznih i pouzdanih informacija objavljenih u izvještajima o održivosti financijskih i nefinancijskih institucija. Sustav za transparentnost informacija je napokon zaživio ove godine kad su prvi put objavljeni izvještaji o održivosti najvećih EU kompanija za financijsku 2024. godinu U Hrvatskoj je rok za objavu izvještaja o održivosti bio 30. travnja.
Izvještavanje o održivosti trebalo se postupno proširiti u 2025. i 2026. godini, a u primjenu ući prateći zakonodavni akti poput regulative o dužnoj pažnji u lancima vrijednosti. No prije negoli je sustav u potpunosti zaživio, potaknuta izvještajima Enrica Lette i Marija Draghija te promjenom odnosa političkih snaga u EU institucijama, Europska komisija je pokrenula cijeli niz zakonodavnih prijedloga usmjerenih na pojednostavljivanje i administrativno rasterećenje poduzeća u EU. Svrha tog rezanja zakonodavnih obveza, kako tvrdi Komisija, je prebacivanje fokusa s regulacije na provedbu Europskog zelenog plana.
Kako je to rezanje zamišljeno u Europskoj komisiji?
Prvi prijedlozi objavljeni su u veljači ove godine, prije objave prvih izvještaja o održivosti većine obveznika, bez provođenja analize utjecaja postojećeg zakonodavstva i javnog savjetovanja, što je potvrdio izvještaj Europske pučke pravobraniteljice Terese Anjinho. Kako bi osigurala provedbu bez žrtvovanja ciljeva održivosti, Komisija je u 2025. godini pokrenula čak šest omnibus zakonodavnih paketa koji se odnose na korporativnu održivost, poljoprivredu, digitalizaciju i baterije, obranu i kemikalije, a u najavi su još barem dva koja se tiču održivog financiranja i sveobuhvatnog omnibusa za okoliš koji uključuje emisije, kružnu ekonomiju i gospodarenje otpadom.
Kad je izvještavanje o održivosti pitanju, još uvijek ne znamo tko će biti obveznici jer su u tijeku trijalozi, odnosno međuinstitucionalni pregovori između Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i Europske komisije. Usvojena stajališta Europskog parlamenta i Vijeća EU-a uoči pregovora ukazuju na to da će se ići ambicioznije od prijedloga Komisije koji je bio smanjivanje kruga obveznika za 80 posto u odnosu na sadašnjih 42.500 poduzeća na razini EU-a. Dogovor se očekuje do kraja godine, a izgledno je da će se povisiti pragovi broja zaposlenika sa sadašnjih 250 na barem 1.000 ili više te prihoda sa sadašnjih 50 milijuna eura na 450 milijuna eura. Do kraja sljedeće godine očekuje se i usvajanje novih i pojednostavljenih Europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS 2.0).
ESG 2.0 je nova era korporativne održivosti kojoj je u središtu doprinos održivosti konkurentnosti, a fokus poduzeća se pomiče s regulatornih obveza i izvještavanja na integraciju održivosti u osnovno poslovanje. Ciljevi svih ranije navedenih i usporednih zakonodavnih inicijativa Europske komisije u drugim područjima su slični – rasterećivanje administrativnog pritiska, ublažavanje klimatskih ambicija i pokretanje konkurentnosti EU gospodarstva uslijed zaostajanja za ključnim konkurentima Kinom i SAD-om. Primjerice, u usporedbi sa SAD-om pretjerana regulacija označena je kao ključni krivac za zaostajanje, pogotovo u tehnologiji i inovacijama. Kad tome pridodamo zaostajanje za Kinom u ključnim zelenim tehnologijama, dobijemo odgovor na pitanje što je ESG 2.0. To je pokušaj EU-a da prekine ciklus gospodarske stagnacije bez žrtvovanja ciljeva Europskog zelenog plana.
Ovih dana je Europska komisija predložila izmjene u uredbi o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga. O čemu je tu zapravo riječ, odnosno što se mijenja?
Europska komisija je objavila prijedlog izmjena Uredbe o objavama povezanim s održivim financijama (SFDR), okvira EU-a za transparentnost financijskih proizvoda koji uključuju okolišne ili društvene ciljeve. Kao i kod ostalih omnibusa, SFDR 2.0 želi otkloniti slabosti postojećeg okvira, pojednostavniti pravila i bolje ih uskladiti s tržišnom stvarnošću.
Komisija smatra da trenutačni okvir rezultira predugačkim i presloženim objavama što otežava ulagateljima razumijevanje i usporedbu okolišnih ili društvenih obilježja financijskih proizvoda, a samim time i ispunjavanje cilja – pomoći financijskom sektoru EU-a u usmjeravanju kapitala prema ciljevima održivosti Europskog zelenog plana.
Predložene izmjene uključuju prelazak s režima objava, odnosno izvještavanja, na režim kategorizacije financijskih proizvoda, na obvezne i pojednostavljene objave, nova pravila za komunikaciju i imenovanje investicijskih fondova kako bi se izbjegao ‘greenwashing’ i slično.
Revidirana pravila trebala bi biti prilagođenija malim ulagateljima i jednostavnija za primjenu poduzećima te rezultirati jednostavnijim i korisnijim informacijama za ulagatelje, što bi na kraju trebalo omogućiti snažnije financiranje održivih ulaganja.
Prema nedavnom istraživanju udruge #WeAreEurope o dužnoj pažnji u održivom poslovanju, europske tvrtke, uključivo one u Hrvatskoj, ne žele drastična ublažavanja u zakonskim propisima na tu temu. Je li to znači da se stvari kreću u raskoraku s onim što poslovni svijet smatra poželjnim?
To je već drugo istraživanje koje je provelo neovisno udruženje europskih poslovnih stručnjaka #WeAreEurope koje otkriva da poduzeća u EU, pa i u Hrvatskoj, ozbiljno shvaćaju korporativnu održivost i ne žele drastična smanjenja europskog zakonodavstva o korporativnoj održivosti.
Nakon nedvosmislene podrške Direktivi o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), poduzeća iz EU-a su jasno podržala Direktivu o dužnoj pažnji u održivom poslovanju (CSDDD) što je u suprotnosti s promjenama, odnosno smanjenjima obveza iz direktive koje zagovara politika.
Istraživanje je pokazalo da više od 38 posto onih koji provode dužnu pažnju već ostvaruje koristi od adresiranja rizika povezanih s ljudskim pravima ili okolišem. Tri od pet poduzeća smatra da bi dužna pažnja u cijelom lancu vrijednosti trebala biti obavezna u zakonodavstvu EU-a. Europska poduzeća vide CSDDD kao konkurentsku prednost. Većina poduzeća želi zadržati izvorni tekst CSDDD-a i protivi se njegovom razvodnjavanju.
Više od polovice predstavnika hrvatskih kompanija smatra da Omnibus paket slabi direktivu, a samo petina misli da je CSDDD problem i da predložene izmjene osnažuju direktivu. S druge strane, jednak ili veći broj hrvatskih kompanija obuhvaćenih istraživanjem navodi poslovne prednosti provođenja dužne pažnje poput ublažavanja reputacijskih rizika, boljeg ESG rejtinga i pristupa održivom financiranju te unapređenja otpornosti dobavljačkog lanca. To pokazuje da deregulacija koja se provodi bez konzultiranja poslovne zajednice nije u skladu s pogledima na konkurentnost onih na koje se regulativa odnosi, a to su poduzetnici i stručna javnost.
Koliko je sporno ili teško provođenje regulative o dužnoj pažnji u održivom poslovanju kad je riječ o dobavnim lancima, odnosno cijelom lancu vrijednosti?
Provođenje te regulative je izazovno zato što uključuje globalnu suradnju s raznolikim dionicima, a ona je u današnjem geopolitičkom kontekstu otežana. Ovu su godinu obilježile priče o carinama, energentima i ratnim sukobima. Na tjednoj bazi se u medijima pojavljuju priče o pritiscima nekih za EU značajnih trgovinskih partnera. Obveze dužne pažnje uvijek su predmet rasprave s partnerima, a možemo pretpostaviti onda kako je s konkurentima. Čini se da EU-u ipak neće poći za rukom da tim pravilima obuhvati strane kompanije što predstavlja veliki izazov za upravljanje učincima, rizicima i prilikama u lancima vrijednosti EU poduzeća. Promatrajući stvari iz perspektive poduzeća iz EU-a, nije svrsishodno regulatorno ih opteretiti što znači da će i dužna pažnja biti izložena pritisku da nađe svoju kompetitivnu prednost. To, međutim, nije u duhu aspekta Europskog zelenog plana koji se odnosi na zaustavljanje sramotnih kršenja ljudskih prava i zaštite okoliša u nerazvijenim zemljama, a koja su povezana s poslovnim interesima brojnih europskih poduzeća.
Od dužne pažnje u lancima vrijednosti mogu imati koristi svi – od poduzeća do dobavljača, radnika i lokalnih zajednica. Nažalost ili na sreću, čini se da je vrijeme kad je EU bio ‘bankomat’ zemalja u razvoju i mogao diktirati globalna pravila iza nas. Trebat ćemo se okrenuti suradnji kako bismo ostvarili ciljeve održivosti za što je EU odlično kapacitiran s obzirom na stalnu potrebu balansiranja različitih stavova država članica. Cijeli svijet počinje integrirati pravila održivosti u svoje zakonodavstvo iz niza razloga i sad je prilika da EU poduzeća svih veličina uz olakšavanje regulatornog pritiska iskoriste svoje kompetitivne prednosti te izgrade ili postanu dio održivijih lanaca vrijednosti.
Je li se najnovijim odlukama približava ili udaljava od postizanja nekog balansa između cilja administrativnog rasterećenja i inzistiranja na održivosti?
Neprofitna organizacija #WeAreEurope provela je istraživanje na 1.800 stručnjaka iz više od 1.000 kompanija iz EU-a kako bi se nakon objave prijedloga prvih omnibusa povela javna rasprava o jednom od najvećih pitanja 2025. godine: jesu li održivost i konkurentnost kompatibilni? Istraživanje #WeAreEurope otkrilo je da 84 posto ispitanika podržava ciljeve održivosti EU-a, dok ih se samo 3 posto protivi. Izvještaj pravobraniteljice Anjinho pokazao je da EU nije provela propisane procjene tako da je teško uopće procijeniti je li riječ o pritisku i hoće li ove promjene dovesti do konkurentnosti.
Ipak, indikativno je da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i Europska središnja banka kontinuirano i više-manje neuspješno upozoravaju da bi ovako značajna deregulacija mogla onemogućiti pristup pouzdanim informacijama koje su nužne za preusmjeravanje kapitala prema održivim ulaganjima. Jedno je sigurno, bez ulaganja neće biti ni provedbe.
Može li se pretpostaviti da će sada pasti interes za izvješćivanje o održivosti onih koji više neće biti obveznici ili barem ne u jednakoj mjeri?
Kompanije diljem svijeta zadržavaju ili povećavaju svoja ulaganja u ESG inicijative tiše, ali uvjerenije u poslovne koristi nego u prošloj godini. Više nedavnih istraživanja potvrđuje da je održivost postala sastavni dio poslovnih strategija znatnog broja velikih kompanija i generator konkurentske prednosti, inovacija i stvaranja dugoročne vrijednosti. SAD nije iznimka. Američke kompanije ulažu više. istraživanje koje je među 400 američkih rukovoditelja proveo EcoVadis otkrilo je da čak 87 posto ispitanih kompanija u SAD-u u 2025. godini održava ili povećava ulaganja u održivost.
Za one koji više nisu u krugu obveznika na stolu su i dalje svi međunarodno priznati okviri za izvještavanje. Sad kad je regulatorni pritisak ublažen poduzeća mogu stvarno sagledati što je najbolji pristup za njih. Područje se toliko razvilo da najčešće treba odabrati kombinaciju pristupa, ali danas je to mnogo lakše uz digitalne alate kojima možemo kombinirati standarde. Vrijeme Excel tablica i ručnih unosa je prošlo. Odgovorne kompanije ulažu u alate kako bi u konačnici srezale troškove, donosile bolje odluke i rasteretile svoje ljude nepotrebnih zadataka koji se mogu lako automatizirati.
Koje bi zapravo mogle biti poslovne prednosti održivosti neovisno o tome na kojoj su razini postavljene obveze? Koliko je to zapravo važno onima koji koriste proizvode i usluge? Je li veća predanost održivosti može otvoriti nove poslovne prilike?
Poduzeća u SAD-u navode da nastavljaju ulagati zato što im održivost donosi konkretne poslovne koristi. Ispitani rukovoditelji naveli su da održivost potiče konkurentnost kroz bolju reputaciju brenda, lojalnost kupaca, operativnu učinkovitost i inovacije. U istraživanju EcoVadisa 65 posto ispitanika navodi da im održivost opskrbnog lanca donosi konkurentsku prednost, pomažući bržem rastu poslovanja uz smanjenje rizika, jačanje otpornosti, učinkovitosti u dobavljačkom lancu i ostvarenje ušteda.
Globalna istraživanja dodatno jačaju ovaj trend. Nedavno istraživanje Morgan Stanleyja pokazuje da 88 posto kompanija u svijetu održivost gleda kao priliku za stvaranje dugoročne vrijednosti. Ovo je porast u odnosu na 85 posto prethodne godine što pokazuje jačanje trenda i u regijama u kojima je ESG politiziran.
Pročitajte još:
Što sve ove nove okolnosti znače i donose poduzećima u Hrvatskoj?
Oni među nama koji vjeruju da je održivost dobra za poslovanje sad će imati priliku vidjeti je li to stvarno slučaj. Poduzeća koja vide održivost kao poslovnu prednost nastavit će putem kojim su započela. Vrijeme će pokazati koliko su uspješna u ostvarenju dobiti, rezanju troškova ili privlačenju zaposlenika i kupaca.
Prelazak u ESG 2.0 bit će postupan, a obilježit će ga trendovi na globalnim tržištima i dobrovoljan pristup najvećeg dijela poduzeća koja će tražiti prilike za sebe. Sve je veći broj zemalja koje uvode neki oblik obveznog izvještavanja o održivosti, a globalni standardi sve više se međusobno ujednačavaju kako bi se povećala interoperabilnost. Ukratko, to znači da će globalna tržišta svakako obvezama obuhvatiti najveće kompanije, a one će za sobom vući manje poslovne partnere koji će tražiti svoje poslovne prilike. Da bi u tome bile uspješne, trebaju dobro razumjeti što se od njih traži i kako oni od toga mogu imati koristi. U Spring+shiftu posao konzultanta za korporativnu održivost već neko vrijeme ne vidimo kao podršku u izvještavanju, već kao pomoć poduzećima različitih veličina da razumiju jezik održivosti, vlastite i potrebe poslovnih partnera te integraciju održivosti u sve dijelove organizacije, a posebno proizvode i usluge.
