EIZ: Hrvatska pri dnu EU po izvozu hrane, potrebne nove tehnologije i inovacije

Hrvatska je u 2024. godini imala izvoz hrane od 803 eura po stanovniku čime se nalazi pri dnu ljestvice europskih zemalja, a negativan saldo u vanjskotrgovinskoj bilanci s hranom je obrazac koji se ponavlja svake godine, pokazuje analiza Ekonomskog instituta Zagreb.

Manju vrijednost u izvozu hrane po stanovniku u Europskoj uniji (EU) imaju tek dvije otočne zemlje Malta i Cipar te Rumunjska i Finska.

Nizozemska je na vrhu ljestvice i ima 7,6 puta veću vrijednost od Hrvatske u izvozu po stanovniku koja iznosi 6.121 euro.

Nakon Nizozemske, pri vrhu ljestvice EU-a su i Danska, s izvozom hrane od 3.470 eura po stanovniku, Belgija s 3.352 eura, te Irska s 2.778 eura. Sam EU u zadnjih 15 godina konstantno bilježi višak u trgovini hranom. U prošloj godini izvoz je iz EU iznosio 585,4 milijarde eura, a suficit 21,9 milijardi eura.

Kad je riječ o apsolutnoj vrijednosti izvoza hrane Nizozemska također vodi sa 109,7 milijardi eura. Slijedi Njemačka s 80,6 milijardi eura, Španjolska sa 66,5 milijardi, Francuska s 57,5 milijardi te Italija s 52,5 milijardi eura.

U analizi se ističe da se nizozemski uspjeh u izvozu hrane temelji na dobroj strategiji razvoja, kvalitetnim ljudskim resursima, stupnju razvoja ukupnog gospodarstva, dobroj organizaciji, dostupnosti prirodnih resursa i primjeni sofisticiranih tehnoloških rješenja.

“Nizozemska je još 1990-ih godina pokrenula program digitalizacije poljoprivrede pod sloganom ‘dva puta više hrane uz dvostruko manje utrošenih sredstava’. Upotrebom traktora bez vozača, dronova, pametnih staklenika i drugih tehnoloških dostignuća, danas ova zemlja ima jednu od najrazvijenijih poljoprivrednih proizvodnji u svijetu. Uz Nizozemsku, zanimljivo je primijetiti kako se, mjereno izvozom hrane po stanovniku, pri samom vrhu ljestvice zemalja Europske unije nalaze relativno manje ekonomije poput Belgije, Danske i Irske. To je i očekivano s obzirom na to da su manje zemlje uvijek više upućene na međunarodnu trgovinu i na izvoz. One se specijaliziraju u proizvodnim nišama u kojima sukladno svojim prirodnim resursima i ljudskim potencijalima imaju komparativne prednosti i onda izvoze te proizvode na inozemna tržišta. Istovremeno, uvoze ona dobra u kojima nemaju komparativne prednosti”, ocjenjuje autor analize Goran Buturac.

Kao potpuna suprotnost nizozemskom primjeru stoji Hrvatska koja, usprkos bogatim prirodnim resursima i tradiciji proizvodnje hrane, zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama EU-a i troši više hrane no što proizvede.

Hrvatski deficit u razmjeni hranom je 2005. bio 545 milijuna eura, a u 2024. 2,1 milijardu eura.

“Uzroke ovako nepovoljnih kretanja u vanjskoj trgovini valja tražiti u nedostatnoj proizvodnji i posljedično izvozu. Sudeći prema pokazateljima domaćeg agrara, Hrvatska se pretvorila u potrošačko društvo, zapostavljajući pri tome vlastitu proizvodnju hrane”, navodi Buturac.

Pritom ističe kako u zadnjih nekoliko godina nominalni izvoz raste iako se realni izvoz smanjuje što znači da nominalni izvoz nije rastao zbog povećanja proizvodnje već zbog povećanja cijena.

“Tako se nominalni izvoz u razdoblju od 2020. do 2024. godine povećao čak za 1,1 milijardu eura, dok se istovremeno realni izvoz smanjio za 114,7 tisuća tona hrane. Ne samo što nam rezultati analize govore o smanjenju realnog izvoza, već sudeći po vrijednosti i dinamici rasta nominalnog izvoza vidljiv je značajan rast cijena hrane na međunarodnim tržištima”, ustvrdio je Buturac.

Hrvatska je u 2024. najviše hrane izvezla u Italiju, i to 19,3 posto ukupnog izvoza. Ostale zemlje u koje Hrvatska izvozi znatnije količine su Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina i Njemačka. U tih pet zemalja otišlo je čak 64,9 posto ukupnog izvoza hrane.

Zanimljivo je pogledati i koji se prehrambeni proizvodi najviše izvoze ih Hrvatske. Na prvom mjestu su konditorski proizvodi, odnosno čokolada i ostali prehrambeni proizvodi s kakaom, koji su u ukupnom izvozu imali udio od 10,3 posto. Nakon toga dolazi kukuruz s udjelom od 7,5 posto te kruh, kolači, keksi i ostali pekarski proizvodi s udjelom od 6,8 posto.

Buturac zaključuje da bez ulaganja u nove tehnologije i inovacije Hrvatska neće postati konkurentna u proizvodnji i izvozu hrane.

Naveo je i neke zanimljive inovacijske primjere iz Europe kao što su digitalne tržnice, muzni roboti u proizvodnji mlijeka, roboti “sweeper” koji beru papriku u staklenicima, “vineroboti” kao bespilotna prizemna vozila na solarni pogon koji mogu testirati spremnost grožđa za berbu, upotreba dronova i slično.

“Najrazvijenije agrarne strukture u svijetu, poput Nizozemske, Belgije i Danske, nalaze se upravo u Europskoj uniji čija je i Hrvatska članica. Ove zemlje mogu biti primjer Hrvatskoj kako se raznim rješenjima, od učinkovitog upravljanja javnim sektorom do svekolike primjene znanja, znanstvenih postignuća, dostupnosti kvalitetnih ljudskih resursa, radne etike, uvođenja i primjene visokosofisticiranih tehnoloških rješenja, mogu ostvariti neusporedivo bolji rezultati u poljoprivredno-prehrambenom sektoru u odnosu na one koje Hrvatska uživa danas”, poručuje Buturac.