Cijene prirodnog plina u Europskoj uniji (EU), što nije uobičajena situacija, padaju unatoč početku hladnog zimskog perioda i nešto slabijoj prosječnoj popunjenosti skladišta.
Razlog leži u velikim količinama američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji stiže na europsko tržište pri čemu je razlika u cijeni plina između EU-a i SAD-a snažno sužena. Inače tradicionalno je cijena na američkom tržištu bila osjetno niža.
Referentna europska cijena na nizozemskom tržištu ovih je dana pala na 27,87 eura po megavat-satu (MWh) što je razina nezabilježena još od travnja 2024. kada je bila već završila sezona grijanja.
Od početka ove godine cijene europskoga plina su pale za više od 45 posto, a od rekordnih razina tijekom energetske krize 2022. za preko 90 posto.
Na prvi pogled sadašnji pad cijena ne djeluje logično jer temperature padaju, a zalihe plina u skladištima nisu na uobičajeno visokim razinama. Na dan 2. prosinca prosječna zapunjenost skladišta plina u EU bila je 75 posto što je oko 10 postotnih bodova ispod petogodišnjeg prosjeka.
U hrvatskom skladištu Okoli razina je bila tek na 47 posto, a razlozi za tako nisku brojku leže u činjenici da terminal za LNG na otoku Krku nije radio tijekom dijela jeseni zbog proširenja kapaciteta zbog čega je trebalo povlačiti plin iz skladišta. No, u Njemačkoj, primjerice, zalihe u skladištima su tek na 66 posto što je više od 20 postotnih bodova ispod uobičajene razine u ovo doba godine.
Očito je da je s uvozom iz SAD-a krenulo preoblikovanje situacije na europskom tržištu plina.
Foto: Stockcake.com
Prema podacima tvrtke za poslovne analize Kpler, američki LNG ove godine čini 56 posto europskog uvoza tog energenta. S obzirom da je potražnja u Aziji bila relativno slaba, a američki izvozni kapacitet visok, Europa je postala glavno odredište američkog LNG-a.
Taj stalan priljev stvara pritisak na smanjenje cijena na nizozemskom referentnom tržištu i smanjuje razliku između europskog i američkog plina.
Povijesno gledano, cijene američkog plina su niže od europskih zbog velike domaće proizvodnje. No, ove godine su razlike između dviju cijena pale dramatično na najnižu razinu od svibnja 2021. godine, dakle od vremena prije ruske invazije na Ukrajinu i posljedične energetske krize.
Trenutačno je cijena plina na nizozemskom TTF čvorištu 10 dolara po milijunu britanskih termalnih jedinica (MMBtu) što je mjera za toplinski, odnosno energetski sadržaj goriva, a posebno prirodnog plina. U SAD-u je pet dolara.
Tijekom energetske krize cijena na TTF-u je dosegla 350 eura/MWh što je oko 100 dolara/MMBtu, dok je u SAD-u tada bila 10 dolara/MMBtu.
Stvorila se sada veza prema kojoj što više SAD može izvoziti LNG-a to će cijene u EU biti niže. Podsjetimo i da se EU obvezao kupovati američke energente u vrijednosti i do 250 milijardi dolara godišnje kako bi se smanjio europski trgovinski višak, a to se u najvećoj mjeri tiče upravo LNG-a.
No, to je trenutačna situacija, a što se može očekivati dalje?
Analitičari Goldman Sachsa, kako prenosi Euronews, smatraju kako će se uravnoteženje cijena nastaviti i idućih godina.
Pročitajte još:
Samantha Dart, koja se bavi analizom kretanja cijena roba, očekuje da će ponuda LNG-a globalno rasti, posebice iz SAD-a, što će povećati europske skladišne kapacitete i gurati cijene na TTF-u nadolje. Ona smatra da bi iduće godine prosječna cijena mogla u EU biti 29 eura za MWh da bi onda u 2027. pala na 20 eura.
U sezoni 2028/29., štoviše, prekrcanost skladišta u sjeverozapadnoj Europi bi mogla gurnuti cijenu prema 12 eura/MWh. To onda čak može dovesti do otkazivanja američkih isporuka i daljnjeg smanjenja cijena u SAD-u prema 2,70 dolara/MMBtu.
No, nakon 2030. godine rastuće azijske investicije u plinsku infrastrukturu te kineska politika dekarbonizacije imaju potencijal stvoriti pritisak u potražnji vraćajući cijene plina u EU na iznad 30 eura/MWh i u SAD-u iznad četiri dolara/MMBtu.
