Više od 100 industrijskih čelnika zahtijeva hitne i hrabre mjere od vlada EU-a kako bi smanjile cijene energije upozoravajući da Europa gubi industrijske kapacitete rekordnom brzinom. Na Industrijskom summitu u Antwerpenu, najviši europski čelnici sastali su se s nekim od najutjecajnijih industrijskih čelnika, a Ursula von der Leyen priznala je da “visoke i nestabilne” cijene električne energije teško pogađaju sektore čelika, kemikalija, cementa i aluminija.
Europski industrijski summit u Antwerpenu u srijedu je završio odlučnom porukom poslovnih čelnika i dužnosnika EU: Europa se suočava s produbljivanjem krize konkurentnosti uzrokovane visokim cijenama energije, regulatornom fragmentacijom i globalnim konkurentima, što zahtijeva hitne i hrabre akcije čelnika EU koji su se 12. siječnja 2026. okupili na neformalnom sastanku u dvorcu Alden Biesen u Belgiji.
Sastanak se održao u trenutku kada se dinamika moći između industrije i političkog vodstva mijenja s naglaskom na smanjenje birokracije i troškova za europske tvrtke suočene s višim troškovima energije, tarifama i sve većom konkurencijom iz Kine.
Samit, održan pod pokroviteljstvom belgijskog premijera Barta De Wevera, privukao je više od 500 poslovnih rukovoditelja, 30 tvorničkih radnika i predstavnike više od 1.300 tvrtki i sindikata, uz ključne političke osobe, uključujući predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačkog kancelara Friedricha Merza, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, nizozemskog premijera Dicka Schoofa i austrijskog kancelara Christiana Stockera.
Zajednica Antwerpenske deklaracije – široka koalicija koja obuhvaća kemijski, tekstilni, čelični i druge sektore – pozvala je šefove država i vlada da 2026. godine provedu hitne mjere, pretvarajući EU-ov Sporazum o čistoj industriji u opipljive rezultate u tvornicama.
Visoki troškovi energije pojavili su se kao dominantna briga. Izvršni direktori industrije, uključujući Conrada Keijzera iz tvrtke Clariant, upozorili su da “teška” energetska situacija u Europi gura ulaganja u inozemstvo, čineći blok nekonkurentnim u odnosu na SAD i Kinu.
Zajednica je pozvala na hitne pakete za smanjenje računa za struju, osiguranje poštene konkurencije putem strožeg provođenja trgovinskih propisa i povećanje potražnje za proizvodima proizvedenim u EU putem javne nabave i alata za transparentnost.
“Cijene električne energije u EU i dalje su više unutar Europe nego u konkurentskim zemljama. Troškovi ugljika jedinstveni su za Europu, a sustav je osmišljen tako da povećava troškove iz godine u godinu”, stoji u deklaraciji koju je potpisalo više od 100 organizacija.
Energetski intenzivne industrije poput kemikalija, čelika, aluminija, cementa i keramike pogođene su visokim cijenama energije, što povećava troškove proizvodnje i otežava sposobnost EU-27 da se natječe na globalnoj razini.
Čelnici industrije strahuju da će se, ako cijene električne energije u Europi ostanu visoke u odnosu na globalne, ulaganja preusmjeriti negdje drugdje i izgubiti kapacitete. Čelična industrija upozorila je da su “stalno visoke i nestabilne” cijene električne energije, pogoršane visokim porezima i troškovima ugljika, postale jedna od najvećih prepreka ulaganjima, elektrifikaciji i dekarbonizaciji industrije.
“Ako EU želi ulaganja u niskougljični čelik u Europi, mora osigurati ukupne troškove električne energije bliže 50 €/MWh – u svim državama članicama. Snižavanje cijena električne energije sada je lakmus test europskog gospodarskog i klimatskog kredibiliteta”, rekao je Henrik Adam, predsjednik EUROFER-a i izvršni direktor Tata Steel Netherlands Holdinga.
Predvođena lobijem trgovinskih kemikalija, Europskim vijećem kemijske industrije (Cefic), industrija poziva na vraćanje cijena električne energije na razinu prije 2021. od 44 €/MWh, rekavši da je taj cilj ključan za europske napore da ponovno stekne suverenitet industrije i zaštiti industrijske lance vrijednosti.
“Europa gubi industrijske kapacitete brzinom kakvu nikada prije nismo vidjeli. Ovo nije privremeni pad – to je strukturni pomak konkurentnosti koji utječe na sve proizvodne sektore”, rekao je Markus Kamieth, predsjednik Cefica i izvršni direktor kemijskog diva BASF-a.
Von der Leyen je priznala da visoke i nestabilne cijene pogađaju energetski intenzivne sektore, pripisujući ih dijelom nestabilnosti uzrokovanoj plinom, istovremeno ističući potencijal Europe za smanjenje troškova kroz obnovljive izvore energije, nuklearnu energiju, poboljšanja mreže i integraciju vjetroelektrana na moru.
U svom glavnom govoru, von der Leyen branila je određivanje cijena ugljika u EU u okviru Sustava trgovanja emisijama (ETS), tvrdeći da ono donosi koristi, ali je signalizirala fleksibilnost: obvezala se usmjeriti više prihoda iz ETS-a natrag u industriju u nadolazećim reformama, odgovarajući na zahtjeve da države članice trenutno premalo ulažu (manje od 5 posto) u industrijsku dekarbonizaciju.
Čelnik britanskog INEOS-a Jim Ratcliffe upozorio je da europska kemijska industrija neće preživjeti današnje uvjete visokih cijena energije i stroge klimatske regulative ako izostanu hitne i konkretne mjere. “Bez kemijske industrije ne možemo imati bolnice, ne možemo nahraniti ljude, ne možemo se obraniti”, upozorio je čelnik britanske tvrtke, naglasivši da je opstanak kemijskog sektora od strateške važnosti za nacionalnu sigurnost.
Pročitajte još:
Od veljače 2024. i prvog sastanka u Antwerpenu zatvoren je 101 kemijski pogon u Europi, preseljeno je 25 milijuna tona kemijskog kapaciteta i bez posla je ostalo preko 75 tisuća građana, naglasio je Ratcliffe. Uzrok je vrlo jasan, smatra on, i leži u visokim cijenama energije, koje su čak četiri puta više nego u SAD‐u. Tome valja dodati i stroge klimatske propise koji nose troškove i slabe mehanizme zaštite od uvoza koji zatiru spremnost na ulaganja, dodaje.
Klimatski propisi Europske unije nisu, po njegovom mišljenju, učinkoviti i umjesto do smanje svjetsku emisiju štetnih plinova, zapravo su je povećali.
Čelnici država članica EU-a složili su se na neformalnom summitu u dvorcu Alden Biesen na istoku Belgije da moraju poduzeti hitne mjere za jačanje konkurentnosti gospodarstva, ubrzati uspostavu Unije štednje i investicija, promijeniti pravila o spajanju poduzeća te smanjiti administrativni teret za gospodarstvo.
