Baterijska pohrana ključna za budućnost obnovljive energije u Hrvatskoj

Problem pohrane električne energije iz obnovljivih izvora je sve veći, posebno u razdoblju kada je proizvodnja visoka, a potrošnja niska.

Zbog toga je prije tri godine propala količina energije koja je mogla opskrbiti više od 20.000 kućanstava i zato je potrebno imati baterijsku pohranu energije kako bi se povećala sigurnost opskrbe.

“Hrvatska troši dvije milijarde eura godišnje na uvoz fosilnih goriva i svima nam je u interesu da sami proizvodimo što više vlastite nafte, vlastitog plina, ali i električne energije. Tako su i veće šanse da cijena te energije bude niža jer su tržišta međusobno povezana i cijene koje su u regiji se vežu jedna za drugu. Hrvatska nije otok. Bitno je da se uvozi što manje energije u ovim geopolitičkim okolnostima. Posebno zato što imamo nevjerojatne kapacitete i u vjetru i u suncu, vodu smo uglavnom iskoristili”, istaknula je samostalna savjetnica u Odjelu za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo Hrvatske gospodarske komore (HGK) i poslovna tajnica Udruženja za OIE HGK Nina Domazet.

Ona je u petak, uz voditeljicu Odjela za energetiku, zaštitu okoliša i komunalno gospodarstvo HGK Tamaru Kelava i zamjenika predsjednika Udruženja OIE HGK Aljošu Pleića, sudjelovala na HGK konferenciji za medije – Baterije i obnovljivi izvori energije.

Govorili su o baterijama koje su na prvom mjestu prema zainteresiranosti ulagača, a prepreke za realizaciju te tehnologije dio su trećeg Position papera HGK, na temu obnovljivih izvora energije, koji su danas predstavili.

Hrvatska trenutačno uvozi gotovo 60 posto energije te 25 do 30 posto potreba za električnom energijom pokriva iz uvoza, a Domazet kaže da smo po tome među rekorderima u EU. Uz to, potrošnja energije u Hrvatskoj raste po stopi od jedan posto godišnje, što znači da će nam u budućnosti trebati puno više električne energije, posebno zbog razvoja novih tehnologija.

Zato je potrebna bolja integracija obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav, što je moguće korištenjem baterijskih pohrana. Riječ je o sustavima za spremanje električne energije radi njezinog kasnijeg korištenja. U trenutku kada je potražnja veća od proizvodnje vraćaju energiju u mrežu, ali su i faktor njezine stabilizacije jer sprječavaju preopterećenja mreže. Proizvođačima omogućuju bolje tržišno upravljanje proizvodnjom, a veća ponuda usluga uravnoteženja koje nude baterije znači i isplativiju tržišnu utakmicu za operatore.

Pleić je objasnio da baterije mogu trajati više od 10 godina, čak i kada postanu nešto slabije, te da vijek trajanja baterije ovisi od ciklusa punjenja i pražnjenja. Dodao je da se u poduzetništvu već koristi ovakva tehnologija i da je potrebno svijest o tome razviti i kod ostalih građana te koristiti takvu tehnologiju i u kućanstvima.

Uz problematiku baterija, na konferenciji su iznesene i ključne prepreke koje se tiču svih ulaganja u obnovljive izvore energije.

“Ulagači još uvijek čekaju cijenu naknade za priključenje, od rujna 2022. godine, od 1.257 dana. Cijena priključenja je ključni faktor koji utječe na odluku je li neki projekt isplativ ili nije. Direktno se nadovezuje na problematiku energetskih odobrenja, što je prvi formalni korak. Lokacijska dozvola mora se riješiti u roku od tri godine od izdavanja energetskog odobrenja, što je u aktualnim uvjetima kašnjenja nemoguć pothvat. Više od 350 MW dodijeljenih energetskih odobrenja već je isteklo”, rekla je Kelava, istaknuvši da je to problematika koja se tiče razvoja projekata na koju HGK i njezino Udruženje za obnovljive izvore energije upozoravaju od prvog Position papera iz 2023. godine.

Domazet je pak naglasila da baterije nisu magično rješenje za hrvatski elektroenergetski sustav jer i dalje moramo izgraditi dalekovod u smjeru sjever-jug. No, to će se čekati možda i do 2035. godine.

“Baterije mogu pomoći u kraćem roku ublažiti probleme sustava i pridonijeti jeftinijim pomoćnim uslugama operatora sustava, tj. posredno utjecati na troškove struje. Po Nacionalnom energetskom i klimatskom planu predviđena je izgradnja 250 MW baterija do 2030., a očekujemo da ćemo u ovoj godini dosegnuti tek oko 60 posto. Za usporedbu, EU je samo u prošloj godini zabilježila porast novih baterijskih sustava za oko 45 posto i unutar tih novih kapaciteta većina se odnosi na velike sustave, ne primjerice kućnu pohranu”, kazala je Domazet.

Trenutačno nije precizno definiran trošak priključenja i obračuna mrežarine za baterije, a potrebne su dorade i kod definiranja naknade za ograničavanje rada, kao i u kontekstu nedorečenog zakonskog te podzakonskog okvira. Rokovi za realizaciju su kratki, a energetska odobrenja nije moguće produljiti, poručili su iz HGK. Naveli su da je ključni problem s primjenom baterija u Hrvatskoj ograničavanje poslovnih modela rada baterijskih pohrana, koji nije u interesu elektroenergetske mreže ni ulagača.

“Prije svega, funkcije baterija ne bi uopće trebalo određivati prostornim propisima, već samo energetskim. Aktualna regulativa ograničava arbitražni poslovni model primjene baterija. Trenutačni model ne omogućava da baterije dosegnu svoj puni potencijal u smislu pružanja pomoćnih usluga operatoru”, rekao je Pleić.

“Arbitražni rad baterije znači da se baterijski sustav puni kada je cijena električne energije niska, a prazni kada je cijena visoka. To je jedan od osnovnih tržišnih modela rada baterijskih spremnika u liberaliziranom tržištu električne energije, koji povoljno utječe i na krajnju cijenu električne energije. Regulativa bi trebala omogućiti poslovni model koji omogućuje povrat ulaganja i kroz koji određena tehnologija može dosegnuti svoj ekonomski vrhunac”, dodao je.

Sada za ulagače ostaje pitanje treba li za postojeću elektranu mijenjati energetsko odobrenje ako se dodaju baterije i hoće li ugradnja baterije utjecati na status povlaštenog proizvođača električne energije. Postojeća regulativa za energetska odobrenja za sad samo na papiru potiče uključivanje baterijskih pohrana u projekte obnovljivih izvora energije, prema HGK. Tko je ne izgradi, mora Fondu za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti uplatiti naknadu od 50 posto ulaganja u bateriju. To znači da bi uklanjanje prepreka za ugradnju baterijskih pohrana utjecalo na isplativost novih i postojećih ulaganja.