Nuklearka Krško za financije.hr: Imamo ugovor do 2043. godine za nabavku gorive, već ranije smo prebrodili razne krize i izazove

NEK
Nuklearna elektrana Krško, Foto: NEK

Američke i europske energetske tvrtke suočavaju se s rastućim rizikom nedostatka dovoljnih količina uranija kako raste potražnja za električnom energijom koju proizvode nuklearne elektrane.

Prijetnja od budućih manjkova se javlja u trenutku kada Kazahstan, najveći svjetski proizvođač tog metala koji se koristi za pogon u nuklearnim reaktorima, povećava prodaju Rusiji i Kini, a smanjuje se količina koja ide u SAD i Europu.

“Ruski i kineski akteri su vrlo zainteresirani osigurati pristup resursima u središnjoj Aziji i Africi i time stvaraju vrlo kompetitivno ozračje”, istaknuo je, kako prenosi Financial Times, Benjamin Godwin iz analitičke tvrtke Prism Strategic Intelligence.

Po riječima Coryja Kosa, potpredsjednika za odnose s investitorima u jednom od najvećih svjetskih proizvođača uranija kanadskoj tvrtki Cameco, svijet se nalazi na putanji iscrpljivanja tog resursa premda mnogi toga još nisu svjesni.

Nakon nesreće nuklearne elektrane Fukushima 2011. godine stvorio se višak u ponudi uranija, no sada se iscrpljuju zalihe koje su omogućavale da dobavni lanac funkcionira.

Premda energetske tvrtke proizvode energiju iz različitih izvora, prelazak na čistu energiju je proizveo sve veća očekivanja od nuklearne energije, pa stručnjaci Svjetskog nuklearnog udruženja očekuju da će se potražnja za uranijem udvostručiti do 2040. godine.

Priupitali smo Davora Grgića iz Hrvatskog nuklearnog društva o tome kako bi se razvoj situacije mogao odraziti na nuklearnu elektranu Krško (NEK) i, po njegovim riječima, ozbiljnijih problema u dogledno vrijeme ipak ne bi trebalo biti, ne samo za Krško već i općenito.

“NEK ima ugovor s tvrtkom Westinghouse o nabavi goriva, a ozbiljne tvrtke poput Westinghousea imaju rezerve sigurno za tri do pet godina”, ustvrdio je Grgić za Financije.hr

On smatra da situacija generalno u svijetu traži djelovanje, no nije dramatična.

“Imamo primjer SAD-a koji je zadovoljavao sam svoje potrebe za uranijem, a onda se okrenuo jeftinijoj nabavi na tržištu. Ima još zemalja, poput Australije, sa zalihama uranija, pa ta činjenica i postojeće rezerve čine da stanje ipak nije tako zabrinjavajuće”, smatra Grgić.

Iz NEK-a su za Financije.hr izjavili da imaju dugoročno partnerstvo s pouzdanim i provjerenim dobavljačima.

“NEK nabavlja gorivo na globalnom tržištu sad već više od 40 godina i kroz taj period je prošao razne krize i izazove. Naša strategija dobave goriva – a to nije samo uranij, odnosno žuti kolač, već i usluge konverzije, obogaćenja kao i izrade gorivih elemenata – je dugoročno partnerstvo s pouzdanim i provjerenim dobavljačima. Ugovor o izradi gorivih elemenata NEK ima sklopljen s Westinghousom do 2043. godine, a ugovor o nabavci obogaćenog uranija, koji uključuje nekoliko usluga i transport do tvornice u SAD-u, ima ugovoren s europskim poduzećem URENCO”, odgovorila je Ida Novak Jerele zadužena za odnose s javnošću NEK-a.

Dodaje da odgovor nije ipak jednostavan kad je riječ o procjeni dobave uranija za Europu i SAD u doglednom razdoblju.

“Sam uranij je dosta raširen element i njegova raspoloživa količina i eksploatacija ovise o cijeni na tržištu. Zbog toga su bitna dugoročna partnerstva. Otvaranje rudnika je dugotrajan i skup pothvat. Jednostavnije se na to odlučiti kada imate dugoročne ugovore koji vam garantiraju isporuku. Rudnike može otvoriti svatko. Konverziju i obogaćenje uranija ne može. To je kontrolirana i vrlo osjetljiva tehnologija. Potrebno je vrijeme i resursi kako bi se povećali kapaciteti. Ipak, ako globalno tržište funkcionira, usluga je dostupna uz manje poremećaje kada dolazi do većeg porasta u potražnji. Veći izazovi su politička ograničenja koja su u određenim trenucima prisutna. Vrlo slični principi vrijede i za izradu gorivih elemenata. Njihova specifičnost je u tome što su vezani uz dobavljača tehnologije nuklearne elektrane i nisu lako zamjenjivi”, kazala je Novak Jerele.

Pritom NEK ne očekuje da će doći do nedostatka materijala ili usluga u ovom području, ali cijene je teško prognozirati.

“Porast cijena goriva na tržištu je bio prisutan u  nekoliko prošlih godina. Sada svjedočimo konstantnim višim cijenama što očekujemo da će se nastaviti i u narednim godinama. Dugoročno, očekuje se veća potražnja za nuklearnim gorivom, ali i povećanje kapaciteta za izradu po svim komponentama. Ne očekujemo u narednom desetljeću ili dva da će doći do nedostatka materijala ili usluga u ovom području, no kakva će im biti cijena ne bismo prognozirali. Dodatno, kad je EU u pitanju, postoji i agencija koja je osnovana kako bi garantirala dobavu nuklearnog goriva, no ne i cijenu, a to je European Supply Agency”, pojasnila je predstavnica NEK-a.

Neke države, kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo ili Južna Koreja, zauzimaju se za utrostručenje svjetskog kapaciteta u proizvodnji energije iz nuklearnih elektrana do 2050. godine, a tehnološke se tvrtke okreću tom izvoru za opskrbu podatkovnih centara umjetne inteligencije. Kina i Rusija, koje graniče s Kazahstanom, također žele bitno povećati domaće nuklearne kapacitete.

Kazahstan sudjeluje sa 40 posto u opskrbi globalnog tržišta iz rudnika uranija.

Direktor američkog Centra za strateške i međunarodne studije Gracelin Baskaran upozorio je ovoga mjeseca kako je proizvodnja uranija ranjivost kojoj se ne posvećuje dovoljna pozornost.

Prema izvješćima same tvrtke, dvije trećine prodaje kazahstanske državne grupacije Kazatomprom u 2023. godini otišlo je kupcima u Rusiji, Kini te na domaćem tržištu za razliku od jedne trećine dvije godine ranije. Za usporedbu tek 28 posto je otišlo u SAD, Kanadu, Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je udio tih kupaca dvije godine ranije bio 60 posto.

U te brojke nije uključen sav prodani kazahstanski uranij jer dio količina se prodaje preko tvrtki s kojima Kazatomprom ima partnerstvo. Kazatomprom napominje da “želi održati diverzificiranom prodaju, odnosno da im je filozofija ne stavljati sva jaja u istu košaru”.

Niger, na kojega je otpada tek pet posto svjetske proizvodnje uranija, glavni je opskrbljivač tim metalom za nuklearne reaktore u Europskoj uniji. No, prema podacima Euratoma, ta je zemlja za oko trećinu smanjila izvoz u EU u 2023. u usporedbi s 2021. godinom.

Prošle godine nije uopće bilo izvoza uranija nakon vojnog udara u srpnju 2023. koji je doveo na vlast vladu nesklonu zapadnim rudarskim tvrtkama. Prošle godine Niger je oduzeo dozvolu za rudarenje francuskoj tvrtki Orano, a u 2023. je Orano osiguravao 16 posto količina uranija iz Nigera. Ta tvrtka radi i u kazahstanskim rudnicima, no tamo su količine sve manje.

“Manevarski prostor za Orano je vrlo ograničen u Kazahstanu. Ne može povećati proizvodnju u toj zemlji, a druge rudnike kupuju Rusi i Kinezi”, kazao je istraživač Teva Meyer s francuskog Instituta za međunarodne i strateške odnose.



7 Odgovora

  1. Sigurno da ce biti teško doci do uranija, no Krško u kojoj i mi imamo udjela ima osigurano za naredne periode…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Popularno

Novi broj magazina „Financije.hr” donosi brojne ekskluzivne poslovne priče, intervjue i događaje iz regije i svijeta…

Komentari