3. maj krenuo u stečajni postupak, brodogradnja traži spas kroz bivšu tvrtku kćer

Nadzorni odbor brodogradilišta 3. maj podnio je zahtjev za otvaranjem stečaja na Trgovačkom sudu u Rijeci čime je i formalno krenula završna faza preoblikovanja brodogradnje u novom pokušaju stvaranja perspektive kroz tvrtku kćer 3. maj 1905 koja je u vlasništvu države.

Zahtjev za stečajem podnio je nadzorni odbor jer 3. maj nema funkcionalnu upravu, a bivši direktor Edi Kučan otišao je u mirovinu.

Informaciju o podnošenju zahtjeva za stečajem potvrdio je predsjednik nadzornog odbora Juraj Šoljić, prenosi Novi list.

U proteklim mjesecima je djelatnost, koncesiju na pomorskom dobru, imovinu i najveći dio radnika, njih oko 450, preuzela tvrtka 3. maj 1905. U međuvremenu na 3. maj stižu blokade i ovrhe, a zasad nije jasna točna brojka dugovanja koja se procjenjuje na više od 100 milijuna eura. To će, naravno, trebati biti utvrđeno tijekom stečajnog postupka. Među onima koji su upisali potraživanja nalaze se Grad Rijeka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, zatim kooperanti i dobavljači.

Većinski vlasnik 3. maja je Uljanik koji je također u postupku stečaja i ima potraživanja prema 3. maju.

U 3. maju je ostao manji dio imovine, materijala i sirovine i to je pod hipotekom. Također, u okviru 3. maja su ostala zaposlena 43 radnika, a po riječima Šoljića, dio njih je na dugotrajnom bolovanja te dio ne želi nastaviti raditi u novoj tvrtki.

Restrukturiranje hrvatske brodogradnje kako bi bila tržišno održiva je bilo jedan od najvećih problema u hrvatskim pregovorima o ulasku u Europsku uniju prije više od jednog desetljeća i očito je da je vrlo malo toga na kraju završilo na zdravim nogama.

Hrvatska Vlada je u siječnju ove godine preuzela tvrtku 3. maj 1905 nakon odluke da se prijenosom udjela u toj tvrtki-kćeri namiri dio potraživanja koje je država imala prema 3. maju. temeljem državnog jamstva.

To je potraživanje iznosilo 48,1 milijun eura. Temeljni kapital tvrtke koja nastavlja poslovati na istoj lokaciji i bez financijskih opterećenja iznosi 10,3 milijuna eura.

3. maj je, otkako je Vlada preuzela novu tvrtku, morao završiti ranije ugovorene poslove.

Krajem veljače 3. maj je obavio posljednju isporuku, a to je bio brod Algoma Endeavour za kanadskog naručitelja.

Riječ je o samoiskrcavajućem brodu za prijevoz rasutog tereta namijenjenog za plovidbu po Velikim jezerima na granici između Kanade i SAD-a. Isporuka je u više navrata probijala rokove, a Novi list je procijenio da je na brodu u konačnici ostvaren gubitak od oko 40 milijuna eura.

Još prije šest godina uz pomoć Vlade spriječen je odlazak 3. maja u stečaj i omogućen nastavak poslovanja uz namjeru i nadu da će se naći strateški partner, no pokazalo se da to nije bilo realno. I integriranje u okvir Uljanika je bio jedan od načina da se pokuša spasiti brodogradnja u starom obliku.

Manevar u Rijeci sličan je onome što je učinjeno i kod pulskog Uljanika koji je također otišao u stečaj, a brodogradnja je nastavljena preko tvrtke Uljanik Brodogradnja 1856 u kojem je vlasnik također postala država nakon ubacivanja u novu tvrtku 17 milijuna eura radi osiguranja financijske stabilnosti.

Država bi u nekom trenutku trebala početi tražiti nove ulagače, kako za 3. maj 1905 tako i za Uljanik Brodogradnju 1856.