HUP upozorava na rizike od stagnacije rasta i šalje preporuke za rast produktivnosti

Hrvatsko gospodarstvo je već neko vrijeme pri samom vrhu eurozone i Europske unije (EU) po stopama rasta, što ne propuštaju istaknuti političari, no činjenica je isto tako da ekonomski analitičari upozoravaju kako na takve stope rasta dosta utječu novci za investicije iz europskih fondova i javni sektor te da one bez strukturnih promjena u gospodarstvu nisu održive na dulji rok.

Drugim riječima, rizik je klizanje prema stagnaciji umjesto stopa rasta između 2,5 do tri posto.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) je upozorila da bi Hrvatska trebala u idućih pet i više godina mobilizirati do 100 milijardi eura investicija u energetiku, dekarbonizaciju, istraživanje i razvoj, inovacije, digitalnu infrastrukturu, moderan prometa i kvalitetan hotelski smještaj. Također napominju da je bitno pojačati stopu participacije radne snage u uvjetima pada populacije, a osobito se to odnosi na mlade čija je zaposlenost skoro 10 postotnih bodova ispod prosjeka EU-a.

Pritom, kako prenosi Hina, navode nekoliko preporuka za rast produktivnosti.

HUP smatra da treba staviti fokus na privatne investicije u istraživanje i razvoj, energetski sektor te modernu industriju uz jačanje instrumenata za poticanje investicija. Zatim bi važno bilo izjednačiti porezno opterećenje rada i rente te smanjiti parafiskalne namete.

Četvrta preporuka je provođenje aktivne politike tržišta rada uz reformu obrazovnog sustava. Kako je poznato, Hrvatska nema baš dobro usklađen obrazovni sustav s potrebama tržišta rada. Također, trebalo bi izbjeći ponovni ulazak u proceduru prekomjernog deficita, a sada su proračunski planovi rubni u smislu ostvarenja tog rizika.

Trebalo bi jačati digitalnu infrastrukturu i ubrzati zelenu tranziciju, nastaviti s integracijom u globalne lance vrijednosti te proširiti raspon instrumenata financiranja.

“Hrvatska u narednoj dekadi ima priliku pretvoriti sadašnju prednost najbrže rastuće ekonomije EU-a u dugoročno održiv model rasta temeljen na produktivnosti, inovacijama, izvozu i privatnim investicijama. Ključ uspjeha bit će dosljedna provedba reformi koje jačaju konkurentnost i otvaraju prostor snažnijim privatnim ulaganjima”, ističe glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

Ono što vide u HUP-u kao problem je da gospodarski rast počiva na sve snažnijem doprinosu javnog sektora dok privatni zaostaje u dobiti, ulaganjima i produktivnosti. Kako su izračunali, od 2023. do ove godine doprinos javnog sektora rastu BDP-a povećao se na 2,6 postotnih bodova što je otprilike tri četvrtine tog rasta. U razdoblju od 2019. do 2022. taj je doprinos bio jedan postotni bod.

Produktivnost u Hrvatskoj je na dvije trećine prosjeka EU-a, rad je oporezovan šest puta više od kratkoročne rente, a cijene energenata su 18 posto više no u EU što sve ruši profitabilnost i konkurentnost poduzeća, upozoravaju poslodavci.

Hrvatska ima i visok udio zaposlenih u javnom sektoru gdje su plaće 32 posto više no u privatnom sektoru. Ako se onima iz javnog sektora dodaju ljudi koji rade u državnim tvrtkama, tada javni sektoro zauzima oko trećine od ukupnog broja zaposlenih ili oko pola milijuna ljudi.

HUP ističe da bi za rast privatnog sektora bilo važno da dio zaposlenih prijeđe iz javnog u privatni sektor te da je nužno kontrolirati masu plaća u javnom sektoru kako bi javne financije bile održive.

Raskorak između rasta troškova rada pod utjecajem državnih intervencija i produktivnosti rezultirao je smanjenjem kapaciteta za ulaganja i zaostajanjem u konkurentnosti, navodi se u analizi HUP-a.

Po njihovoj ocjeni, ekonomija ima slab kapacitet skaliranja što potvrđuje i činjenica da velike tvrtke u Hrvatskoj ne ostvaruju bitno veću produktivnost od malih. U EU su velike tvrtke do 70 posto produktivnije.

“To je ponajveći izazov za sljedeću dekadu jer bez rasta ‘velikih’ ne vidimo brži rast produktivnosti kao ni pomak u ekonomskoj kompleksnosti koja razlikuje države višeg dohotka od onih u zamci srednjeg dohotka… Ekonomski rast do 2035. ovisit će o tome hoće li privatni sektor preuzeti ulogu nositelja razvoja i hoće li reformski zamah pretvoriti trenutačnu prednost u dugoročno održiv model rasta”, zaključili su u HUP-u.